Studije i istraživanja kojih se rezultati u ovoj knjizi podastiru znanstvenoj javnosti započeo sam 1984. Istina, pri prvim koracima na tom polju vodio me je još 1960. nitko manji nego Paul Thieme, kojega sam predavanja o vedskoj filologiji tada slušao u Tubingenu kao stipendist Humboldtove zaklade. Znao sam za Ivanova i Toporova kao vrhunske ruske indoeuropeiste svjetskoga ranga. A kad sam od 1977. velikim koracima ulazio sve dublje u slavensku filologiju, bilo mi je zanimljivo uočiti da se oni, uz sve ostalo, sustavno bave rekonstrukcijom praslavenskih tekstova. No slavistička struka, pa i ona najkvalificiranija, nije tomu baš posvećivala neku pozornost. Ja ipak nisam odolio, nego sam upravo 1984. na svoj jesenji obilazak terenima hrvatske arheologije — pripremao sam tada »Litterarum studia« — ponio i njihova »Istraživanja« (1974). Pozorno čitajući, odmah sam shvatio kako je to kapitalno i dalekosežno. Bio sam, napokon, Thiemeov učenik, a i sam sam bio predavao vedsku filologiju. Čistomu slavistu to nije bilo lako shvatiti zagledajući onako tek usput u njihove spise.